GNU Project – pojava softvera otvorenog koda
Nakon što je dao otkaz sa svog desetogodišnjeg posla u MIT-ovom laboratoriju, Stallman je, sa svim svojim iskustvom u razvoju laboratorijskog softvera, uključujući operacijske sustave, krenuo u razvoj vlastitog slobodnog OS-a. Ideja je bila napraviti potpunu zamjenu Unixa, dovoljno različitu da se ne može smatrati klonom ili plagijatom, ali sasvim kompatibilnu s većinom tadašnjih još uvijek nestandardiziranih Unix distribucija na različitim strojevima. Primarni naglasak je stavio na poštovanje slobode korisnika – softver mora biti pod kontrolom korisnika, a ne obrnuto.
Stallman je nazvao svoj operacijski sustav GNU, što je u tradiciji korištenja šaljivih akronima za naziv programskih jezika jer je to rekurzivni akronim: “GNU’s Not Unix”, što naglašava sličnost, ali i fundamentalno neslaganje s Unixovom filozofijom utoliko što je Unix na kraju ipak postao neslobodan operacijski sustav, a Stallman je priželjkivao upravo suprotno.
Bez vlastitog smještaja, Stallman je često provodio čitave dane u laboratorijskom uredu koji mu je bio dodijeljen, programirajući niz još danas rado korištenih programskih paketa: Emacs tekst editor je bio prvi, a kompajler za C programski jezik GCC drugi Stallmanov projekt.
Stallman je najavio projekt 27. rujna 1983. na Usenet grupi net.unix-wizards, a 1985. u proširenom obliku GNU Manifesta u časopisu Dr. Dobb’s.
Svi ti programi su postali dijelom krovnog GNU Projecta koji je vremenom utjelovio i sve ostale nezaobilazne Unix alate kao što su cp, tar i ld, bez kojih rješavanje standardnih zadataka ne bi bilo moguće.