Slobodan softver
Prapočeci — hakerska kultura
Albert Einstein je rekao ako nekome damo novčić, ta je osoba bogatija za novčić, a mi za njega siromašniji, ali ako damo ideju, ona i dalje ostaje naša. To je osnovni princip koji danas vrijedi za sva “dobra” u informacijskim djelatnostima, konkretno za softver.
Ipak, u sadašnjem stanju komercijalne (vlasničke) softverske industrije, uočavamo da većina kompanija prodaje programske proizvode za visoku cijenu, često i na način da se korisnike nagovara da godišnje ažuriraju, uz obnovu plaćanja, programe na novije inačice. Zauzvrat, međutim, korisnik ne dobiva Einsteinovu poslovičnu “ideju” tj. informaciju ili znanje o samome programu i načinima njegove konstrukcije, već samo izvršni program. Ideja – nešto što može potaknuti interes, razvoj znanja, nastavak i unapređenje razvoja softvera – je uskraćena krajnjem korisniku u ovoj transakciji.
Ako se vratimo u prošlost, vidimo da je istina upravo suprotna: softver je započeo život u vrlo kolaborativnim laboratorijskim okruženjima na američkim sveučilištima i dijeljenje suštine – izvornoga koda – je bila osnovna pretpostavka razvoja.
Počeci hakerske kulture se vežu za američko sveučilište MITMassachusetts Institute of Technology 1960-tih godina, kada je tamošnji TMRC Tech Model Railroad Club nabavio prvo PDP-1 miniračunalo. Inženjeri koji su tada pionirski preuzeli programerske dužnosti na MIT-u su sebe prozvali hakerima Pojam haker se danas često koristi u negativnom značenju u kontekstu računalnog kriminala. Ovaj seminarski rad koristi taj pojam isključivo u njegovom izvornom, pozitivnom značenju koje je vezano za MIT-ove pionire: one koji vole programirati i uživaju u kreativnom rješavanju raznih problema, što se kasnije proširilo ARPANetom, pretečom interneta.
Mladi Richard Stallman, zaposlenik MIT-ovog laboratorija, smatrao je da softver predstavlja javno dobro koje mora biti dostupno u izvornom obliku.
Povijesno, softver je počeo u svojoj otvorenoj, slobodnoj varijanti – gotovo nitko nije prakticirao alternative koje bi omogućile brži razvoj i veću zaradu prodajom samo izvršnih kopija, zbog relativne nezainteresiranosti javnosti za računala.