Počeci zatvaranja koda

Događaji koji se mogu povezati sa zatvaranjem koda i povećanim brojem komercijalnih tehnoloških startupova koji su se tada počeli javljati na američkim sveučilištima jesu: pojava i popularizacija sposobnih mikroprocesora koji su doveli do eksponencijalnog rasta na hardverskom tržištu te sudska presuda “Apple vs. Franklin” koja je omogućila prijenos autorskog prava i na binarnu inačicu izvršnog programa 1983. Stallman se u to vrijeme još uvijek nalazio na MIT-u, samouvjeren u svoje ideale oko slobode softvera i uvjeren da će u svojem okruženju naći potrebnu podršku i otpor tada popularnom valu zatvaranja prije otvorenog softvera i tehnologija.

Računalo na kojem je Stallman obavljao sve svoje poslove, DEC Digital Equipment Corporation-ov PDP-10, prestalo je dobivati podršku za rad u to vrijeme. Bilo je to prvo upozorenje za Stallmana kojeg su sve više napuštale kolege s MIT-a, bivši hakeri koji su tražili sigurno zaposlenje u novim tehnološkim startupima. On je prihvaćanje ugovora o tajnosti, kojeg su takvi projekti zahtijevali, oštro osuđivao kao povredu osnovne misije tehnologije i znanosti kao službe čovječanstva te je odlučio ne biti dijelom tog trenda.

Na to ga je posebno nagnala epizoda s Xeroxovim laserskim pisačem, darovanim MIT-u bez izvornog koda pogonskih programa koji su bili potrebni Stallmanu kako bi mogao ispraviti probleme s zaglavljivanjem papira kod tog prototipa. Umjesto koda, doživio je eksplicitno odbijanje njegove predaje. Ostavši sam bez svog starog računala i slobodnog softvera na njemu, Stallman je dao otkaz i u potpunosti se posvetio izradi nečega što će nazvati slobodnim softverom.